U POVERENJU

U poverenju

it  | 

Zdravo inteen.Nekad se znam osjecat jako bijesno i imam zelju da ih sve poubijam.Zavrsila sam osnovnu skolu i na jesen cu krenut u srednju skolu.Inace se nevracam u proslost i nije sad da o ovome mislim cesto stovise rijetko ali kad se sjetim imam osjecaj koji sam opisala.U osnovnoj skoli su me svi ismijavali jer sam im bila cudna,nismo imali iste iterese dok su oni pusili cigare i pravili se face sto slusaju jalu i njih i to sto su se zenske ko ku*ve ponasale a muski htijele ispast kul tako sto ih zgu*e i ovo sve navedeno ja san razmsiljala drukcije ucila sam i osjecala sam se koda sam sve to prosla inace se jako volim salit ali oni takve sale ne vole i nisu mene volili.U osnovnoj imala sam bas glup razred i to je svatko rekao i nitko nije bio s kim bih mogla cak i popricat i ti koji su donekle bili normali pali su pod utjecaj tih losih.Izazivali su me u razredu govorili ruzne rijeci i imitirali kako pricam jer sam pocela mucati jer ne prican s nikim vec 2 god a ni roditelji mi nikad nisu bili podrska nego koda su se s njima udruzili pa mi se i oni smiju.Cijelu osnovnu skolu sam kroz sve to prolazila skroz sam cak sam i prosle godine razmisljala o samoubojstvo no sada vise ne razmisljam o tome.Iako 95% vremena razmisljam o buducnosti ili zivim u sadasnjosti i nadam se boljem opet dodju ti trenutci zbog kojih postanem bijesna na njih i volila bih da ih sve ubijem.Mrzim ih sve i nezelim vise da ih vidim mrzim cak kad me pozdrave na ulici onim svojim podrugljivim debilskim osmjehom kao da ce mi se ismijavat kao prije.Necu ih ubit jer bih isla u zatvor ali kako da se rjesim ovog osjecaja nekako primjetila sam da je to posljedica od o.š i promijenila sam se postala sam hladnokrvna i nikom ne vjerujem.Hvala vam

Ostavi komentar

Your email address will not be published.